Znanstvena je činjenica da je opsežnim istraživanjima u par proteklih desetljeća nepobitno ustanovljeno da koncentracija CO2 u atmosferi stalno raste. Prije 17 000 godina iznosila je 180 ppm, oko 1850. približno 300 ppm, a 2000. god. 380ppm. Iako je isto tako dokazano da su određene varijacije u prošlosti Zemlje posljedica prirodnih uzroka, pitanje veze između povećavanja koncentracije CO2 u atmosferi i antropogenih utjecaja u proteklih 150 godina nije još riješeno. Kako je koncentacija CO2 izravno povezana s efektom staklenika, a energetske se potrebe na sadašnjem stupnju tehnološkog razvoja ne mogu zadovoljiti bez korištenja fosilnih goriva, razvojem sistema Carbon Capture and Storage (CCS) nastoji se premostiti nekoliko sljedećih desetljeća. Zapravo, kaptiranjem CO2 na velikim stacionarnim izvorima i njegovim sigurnim pohranjivanjem u podzemne geološke formacije moglo bi se čak i povećati proizvodnju energije a istovremeno globalno smanjiti ispuštanje CO2 u atmosferu. Mogućnosti za ovakvo "geološko skladištenje" postoje zbog toga što duboke geološke formacije sadrže i slojeve s pornim prostorom u koji se CO2 može sigurno utisnuti i tamo tvoriti umjetna ležišta CO2 slična prirodnim. Trenutno se najperspektivnijim za utiskivanje smatraju doboki vodonosnici (više od 1000m), iscrpljena ležišta nafte i plina, kao i nerudareni slojevi ugljena na sličnim dubinama.

Prema Protokolu iz Kyota Europska unija treba smanjiti ispuštanje CO2 u atmosferu za 8% do 2008-2012. god. a kasnije još i više. Zemlje "Nove Europe" također će se suočiti s tim izazovom, jer to postaje zajednički problem. Zato je važno širiti znanje o konceptu hvatanja i geološkog skladištenja CO2 (CCS - Carbon Capture and Storage) i omogućiti svim zainteresiranima kako u zemljama koje su nedavno postale članice EU, tako i u zemljama koje su kandidati za pridruživanje uniji, uključivanje u istraživanje, razvoj i primjenu ovih postupaka.